недеља, 17. март 2013.

VASAR SA RINGESPILOM


Talog. Lezi na dnu duse negde, ne znam ni gde je dno duse i da li ga uopste dusa ima, ali za talog sam sigurna.  Talozi se neprimetno i podmuklo. Iznad njega je sve bistro i jasno.Pod nekim okolnostima naidje oluja, podigne i uskovitla sve od dna i tada  postajes svestan da je tu. A onda se polako, polako sleze.. Prosto mislis da je mentalni otpad recikliran, preradjen i odbacen.. ..kad on u talogu.. Jos samo da pritisnes tri zelje i ispunjenje je sigurno. „ Iz veceri u tajnosti iznenadna sreca:“, unutrasnji mir zagarantovano odlozen na neko vreme, dok se sve ne slegne i ne postigne dovoljno prihvatljiva bistrina.

 ......................

Pre neki dan je mojom ulicom prosao smart sa vozacem i malim detetom u krilu. Dete vozi, tata ponosno gleda okolo. Kladim se da je sin, pa po principu "koliki nos toliki i ponos" uci dete od cetiri godine gde mu je ego. Promasio je samo ime auta. Mislim se, da Mikijev auto potkaci neko od klinaca sa jacim masinama, ode i on i njegova pedagoska nastava.

 .....................

Opet sam dobila kartu za ringespil. Nije bas balerina, ona savrsenija varijanta , nego onaj klasican, stari model sa lancima, ne znam ni da li vise postoji.. Sednes u korpu, vezes se, pocne da se vrti, polako polako pa sve brze i brze dok ne izgubis tlo pod nogama. Vrhunac umeca je kada uhvatis prvog do sebe pa ga jos malo odgurnes, da ima jos veci osecaj bespomocnosti. Narvano sve vreme se nadas da nece bas tvoji lanci da popuste.  Letis tada malo vise, malo vristis, malo se smejes..ha, ha.. gledas da ti nije bas prevelika muka i cekas da se dokopas tla.

..........................

Prolece je precenjeno. Volim ga, volim kao i svako godisnje doba kada vidim nebo bez oblaka ili  Somsonove oblacice i sunce. Volim da sadim cvece, volim da je toplije, da zazeleni, da olista.

Dugo nisam videla vedro nebo, ustvari dugo nisam  videla onu svetloplavu boju  neba bez primesa sive. Danima je trazim bar negde, u nekom cosku na nebeskom svodu. Zato mi je ova zima bas tesko pala. Dobro, valjda nas to i zaprasuju ali aman, sviraj sviraj pa za pojas zadeni i pusti bar malo neba do nas.



Нема коментара:

Постави коментар