Stajala je na prometnom mestu odmah posle raskrsnice. Ljudi su je zaobilazili ili prolazili malo podalje od nje, pogleda zabijenih u stranu.. Nekima je isla polako u susret, tako da to izgleda slucajno, a ne napadno sa nekim ciljem.Primetila sam je izdaleka.
Neobican polozaj tela, progutana vesalica u ramenima, ruke u nekom polugrcu stezu tasnu ili kesu na grudima. Visoka crnka srednjih godina, prava, ne pogrbljena, kostunjava sa dugackim nogamam, oko kojih se vrte nogavice dva broja vecih pantalona. Naravno u crnini.
I ja sam nastavila svojom putanjom i cula ono”Molim vas ako imate…”, ono sto mrzim da cujem, ne zato sto imam ili nemam, nego sto me uvek porazi..Uvek se zapitam, sta to treba da se desi , koliko patnje da bude, da ti je svejedno pa stanes tako sa kesom negde, da gledas ljude koji se trude da te ne primecuju i izgovaras tu recenicu.. A sto je najgore, porazava me to zato sto shvarim da je to moguce..ne tako daleko od svih nas .
Ma bas me briga, da li moze da radi ili ne, koji je razlog,da li folira..da li.. bilo sta, mogu da shvatim da neko dodje u to stanje da mu je sve jedno...i to me plasi. Daj Boze da sam u zabludi, naivnoj emocionalnoj, koja ne moze, kao vecina da zarije pogled u plocnik i da ga probusi pogledom , pa onda kao neki pacov prodje kanalizacionim cevima ispod i zaobidje na taj nacin tu zenu i tu patnju koja stoji nadomak semafora. Da na taj nacin zazmuri i isto kao pacov u mraku kaze, ne znam sta se dogadja na povsini i nije me briga. Briga me je da nadjem samo taj optpad, kojim cu svoje pacovsko telo da nahranim i da napravim sto vece zalihe za kasnije.
Daj Boze da ona skupi dovoljno , da nas je sve presla, i da gresim. Neka ode u kafanu i potrosi do zadnje pare na muziku, neka se napije , kupi sminku, haljinu nesto... neka je startuju tako pijanu u novoj haljini i cipelama , od tudjih para , kresnu dok se ona pijano smeje i uziva.. to zelim , da gresim...
Prosla sam , tri koraka, premetnula sve ovo kroz glavu i vratila se do nje..Imala je vodnjikave bistre plave oci, pogledala me pravo u oci i rekla „ Hvala“.
Objavio robin u 22. septembar 2011 12:32:46
Нема коментара:
Постави коментар