четвртак, 6. октобар 2011.

CEMPRESI




 Graktale su samo ptice oko zgrade, ostalo je bilo neobicno tiho. Stalno su se svadjale tu na parkingu i prljale okolna kola. Cak se ni iz okolnog kafica nije culo pijano drustvo, mozda je i njima dosadilo da se u cetiri psuju i dovikuju.
Ustala je ko po satu, kao da je necujno zvono odzvonilo u njenoj glavi. Naravno termini se ne zaboravljaju, sat i alarm su podeseni iznutra, ne moraju da se ukljucuju..Sela je pomislila, da, u ovo doba se desilo..dobro , tako biva kod nje stalno, mozak joj registruje titraje, hvata misli i vibracije..
Znala je da nije zaboravila, a znala je i da on to oseca, da ce koliko god bilo razumno ili ne , naci nacin da ode. I on je tako resavao ponekad nerazumno , ali je resavao uvek, nekako i sa osmehom, salom a zivot je volela na njega...Ostalo, ne neka prevelika slicnost sem kose i crta lica, da i jacine neke, ali razlicite. On je voleo da sece i  prekida odnose kad ga destabilizuju, u tome je video snagu, ona bas suprotno, beg nije snaga , to je kukavicluk, sto nije voleo da cuje..Nije voleo da mu se suprotstavlja, gubio bi tada tlo pod nogama, boje bi izgubile na jacini. a „jacinu“  je najvise voleo. Za njega je sve bilo crno i belo, tako mu je bilo lakse, tako se opravdavao za propuste..kod nje je bilo mnogo nijansi izmedju, a prihvatala je i snagu i slabost, nije to ono sto je presudno... Bila je kombinacija neka dvoje jakoh a razlicitih, u prvom i drugom kolenu, njega i nje, kod koje je odrasla. Kontrast vidan na prvi pogled u samom izgledu, nespojive kombinacje svetle puti i ociju i tamne kose.
Nece doci svi cempresi, neki ne mogu iz raznih razloga..jedan iz prvog deljenja ce otici sa svojim pelcerima.

Objavio robin u 18. septembar 2011 7:30:28

Нема коментара:

Постави коментар