Ko misli da prijateljstvo moze da prodje ne ume zapravo da bude prijatelj. Iskrena prijateljstva ne prolaze. Mogu da se zamrznu, ospu u vidjanjima i u kontaktu. Ponekad se dese neke okolnosti, koje prijatelje pretvore u neprijatelje. Sto je prijateljstvo bilo jace i iskrenije , to ta neka razocaranost u nekim trenutcima dobija zamahe i takvu snagu da prerasta ponekad i u mrznju.
Ali prijateljstvo ostaje kao neprolazna kategorija u onom vremenu u kome su ostali provedeni sati, posvecena paznja i u kome su ispricane price neprolazno i nezavrseno. Ostaje u punom zamahu u koordinatama vremana. To vreme, koje je neophodno da se kockice slazu jedna na drugu zacinjene smehom, tajnama i bliskoscu, stvaraju od poznanika prijatelje, ciji profil i reakcije u razlicitim situacijama poznajemo. Spoznas hiljadu stvari koje cine jednog coveka, od onoga sta voli i koja mu je omiljna boja ili jelo, do palete interesovanja , prijatelje prijatelja, saznas istoriju coveka, porodicu ... a onda ne mozes da kazes , sem da se ne lazes, da ta osoba koju si nazivao prijateljem i sa kojim si iziveo neki svoj, njegov ili njen zivot je ustvariila neka druga ili da je nikada nisi zapravo poznavao, da nije bilo prijateljstva i da ih se ipak posle nekog vremena sa nekim smeskom ne setis. Prijateljstvo ostaje tamo gde je bilo ali mi krecemo dalje promenjeni iz nekog razloga, pozitivno ili ne, promenjeni u odnosu na tu osobu
Neko je ovde jednom napisao da je prijateljstvo dvosmerna ulica, sa cim se slazem. Ali ipak, nijedna vrata ne mogu da budu isto otvorena, ponekad su neka sirom a na neka mora da se uvek zvoni, pa se onda otvaraju. Verujem cak i u munjevita prijateljstva, bez predistorije, praistorije bez svih ovih predhodno navedenih postulata upoznavanja licnosti, koja se temelje samo na nekom unutrasnjem senzibilitetu prepoznavanja. Zasto su to prijateljstva po meni a ne poznanstva? Pa iz jednostavnog razloga jer pomislis ponekad na tu osobu, zelis da znas da je dobro da je vidis, srtnes.. jednostavno osecas nesto sto te vezuje, nesto sto ti otvara neka zablindirana vrata koja su prema drugima uvek pod kljucem.
Ne znam, mislim da lepe stvari treba da budu ostavljene u lepom vremenu u kome su se dogodile. U trenutcima oluja moze da se mnogo toga promeni , razocaranja mogu da budu zaista nekada prevelika , ali da prijateljstvo prodje je prosto po meni neprirodno. Moze da prodje vreme bliskosti, ali da ponistiti na neki nacin vreme prijateljstva, ubedjujuci sebe da ga nije ni bilo je prosto po meni laz. Zatvoreno vreme i zivot na fotografijama to najbolje dokumentuje. Preslistajte albume, pogledajte slike nekih ljudi. Obicno prva reakcija na davno poznati bliski lik je osmeh, a tek posle toga, u zavisnosti od daljeg toka ide uzdah ili promena gimase.
Ono sto je zapravo istina, da je malo onih prijateljstava koje sa nama prolaze kroz sve vremenske kapije i tvrdoglavo prate samo otkucaje naseg srca , a ne sprave za merenje vremena
Нема коментара:
Постави коментар