среда, 16. новембар 2011.

ZID

 Crvena tasna  visili na naslonu stolice tako opusteno, kao da je spremna za pokret, kao da zeli da prkosi antikvarnici usomena. Ostalo oko nje je  zamrznuti kadar .
 Drveni starinski orman a u njemu   kozni povez „Srpski pisci“. Stari porcelan , recnici i stare knjige na gotici. Isti ovalni sto sa stolicama, srebrni svecnjak i na ormanu drvena patka sa nizovima oko vrata. Uramljna stara ruska novcanica,  vaze od tankog zutog stakla, kamenje, skoljke i hiljadu i jedna sitnica koja se od pogleda nije izlizlala.
Tisina, mir..privid. Vremenska kapija je tacno izmedju tasne i ormana, vrtlog prolaznosti jednostavno pulsira u glavi...Na razdaljini manjoj od pola metra se preliva proslost u sadasnjost.
Kamera klizi po zidu, prelece preko ogromnog ogledala u kome se nazire druga vremenska kapija zatrpana snegom. U njemu se ogleda gruzijska ikona a zatim slika. Uvek  se nasmejem kad se setim kako me je pijani umetnik jurio na minus 25 da mi je proda.  Hteo je bas meni,htela sam i ja bas tu sliku..ali je bio bas pijan. Mislio je da sam njihova.Azerbejdzan, njet, Gruzija,njet... Arlekini zarobljeni na  venecijanskom trgu u svim zivotnim situacijama.
Sneg prestaje. Ogledalo sa svojim obrisima je malo  u odnosu na predivan svet  petlova, bikova , plavih konja, cirkuskih igraca koji su u plavom,zelenom i crvenom ramu.Omiljeni Sagal, reprodukcije.
Na  pravoj liniji obuhvacenoj pogledom, na jednom zidu toliko toga sto  se racuna minutima i sekundama jednog zivota. Kvadraturu prozivljenog zida je nemoguce  izmeriti, matematika ne pomaze u ovim merama.A gde su jos sledeci zidovi uspomena i kapije...
Da li je sve iluzija, subjektivan osecaj cula vida zatocen u kugli. Da li verovati ocima  ili je  to u nasim glavama platno na kome se prikazuje film? .
Mozda je i to neko resenje. Hm tesko, skidam 3D naocare. Crvena tasna ipak krece..nemam cigarete.Pumpa radi.

Нема коментара:

Постави коментар