Gledam od jutros drvo procvetalo
snegom. Nesto u celoj slici ne odgovara, ne slaze se, deluje potpuno mrtvo
mada sadrzi toliko elemenata budjenja i zivota. Trava
ofarbana belom a cvetovi prirodno beli.
Pojedinacno svaka slika za sebe ima neku lepotu, sklopljene u jednu bude neku
jezu koja me proganja kao boja neba.
Sivi oblaci daju slici mlecnu
boju koja povecava utisak nesklada. Kao vestacki bonsai, stablo od prirodnog
drveta sa plasticnim listovima tako
vesto zalepljenim, da izgledaju kao da
su prirodni.. Ovde je obnuto, sve je pravo ali kao da je vestacko.
Nesklad, nikako da se na njega
naviknem, nikako da ga previdim, da se pretvaram kao da je sve prirodno mada je
mnogo toga izvestaceno. Dobro sam raspolozena, i to je nesklad sa svim ostalim.
...............
Vec je pao mrak. Kako da on pada, odakle da padne mrak ili svetlo? Ne moze
ni da dodje, moze da postaje mracno , ali ni to nije..postaje tamno.. ne, pada
definitivno koliko god je u nekladu da moze. Drvo se ne vidi vise. Ptice cvkucu
iz telefona da me podsete na obavezu. Otkud ptice u telefonu? :)
Нема коментара:
Постави коментар